Cafe du Mogador
Preko puta crkve Englise de la Trinite
U rue de la Chaussee d’Antin
Broj 57
Ovdje fališ
Ovdje te hvalim
I sada kada nisi moj
Mada te osjećam u svakoj pori svoje kože
Na svakom pršljenu svoje kičme
Kažem kože
Jer ako pomenem srce
Lagaću
A u vinu je istina
Isključivo istina
Ljubavi
Moja koža ne zna za bolje od tvojih ruku
I možda bi moje srce stajalo uz tvoje
Da si neko ko zna da izađe
Iz kutije u kojoj živimo
Iz svojih cipela
Iz svog umora
Da si se usudio
Da si mi dopustio da naslonim tvoje lijepo lice na grudi ovog ludog svijeta
Da ti pokažem da je divan
Da je blesav od ljepote
Da je mali
Da je savršen
Ja sam te htjela na svakom ćošku ove lopte
U svakoj prestonici
Ali ti nisi ptica
Ne mogu da učinim da budeš ptica
Pa dižem čašu
U Cafe du Mogador
Preko puta crkve Englise de la Trinite
U rue de la Chaussee d’Antin
Broj 57
Za sve izmaštane dodire
Za sve trgove na kojima ću ti napisati pjesmu
Za sve gradove u kojima nikada nećeš ljubiti
Pariz, jun ’16.