Merzouga, Sahara

Bilo bi lako otići i nikada se ne vratiti u ove svijetove tako tužne i znane
Bilo bi lako otići i ostati, srca topljenoga pod saharskim Suncem
Bilo bi lako, suviše lako
Buditi se na grudima berbera, jesti povrće, posmatrajući ga lijepog, kako raspoređuje kamenje po suvoj zemlji, učeći te svemu o sazvežđima i nebu
Bilo bi lako, pobjeći iz zemlje krvi i meda u zemlju boja, začina i pijeska
Bilo bi lako živjeti u tišini, dok ti vjetar dinama donosi samo njegov zvonki smijeh
Jer opet si mu smiješna
Opet ti je pijesak među zubima, u kosi i na usnama
Opet te je pustinja uzela pod svoje
Ali ne kao dok si bila na drugim krajevima svijeta
Nije isto pustinja u srcu i pustinja na koži
O, kako bi lako bilo otići, izgraditi kuću od opeke, postaviti šator na dva sata kamilinog hoda, spremati tažin, ukusan i prost i biti slobodan
Biti svoj
Biti tih i smjeran
Mudar i staložen
Noću posmatrati nebo i zvijezde padalice, one krupne, pustinjske
Kako bi lako bilo dopustiti iskonskom u tebi da ispusti glasan krik
Uzvik slobode u katarzi, glasa promuklog od pjesme
Bilo bi lako
Bilo bi suviše lako
Ali mene su učili da lako nije način

 

jul, ’15. Merzouga, Sahara

 

merzouga

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s